Osnovni ciljevi prevencije su uklanjanjem čimbenika rizika smanjiti mogućnost nastanka bolesti, ili ako se bolest razvila da se njezini simptomi prepoznaju. I pri tome mislimo na to da bi svaki pojedinac trebao prepoznati da se sa njegovim tijelom nešto dešava. Prevenciju dijelimo na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.
Primarna prevencija je prvenstveno usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. Dobar primjer primarne prevencije kod suzbijanja zaraznih bolesti je cijepljenje, a kod kroničnih bolesti to se odnosi na uklanjanje rizičnih čimbenika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, odsustvo tjelesne aktivnosti, itd. Provedba uspješne primarne prevencije zahtijeva razvijanje javno zdravstvenih programa na lokalnoj ili nacionalnoj razini.
Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje potencijalni bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj novootkrivene bolesti te tako zaustavilo njeno napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. Primjer za to je otkrivanje visokog tlaka u stadiju kad još nema simptoma.
Tercijarna prevencija je prepoznavanje i zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu liječiti ili stanja kod kojih unatoč liječenju nastaju posljedice. Njen cilj je očuvanje kvalitete života bolesnika kad liječenjem nije moguće suzbiti bolest. Primjer takve prevencije je suzbijanje boli kod oboljelih u zadnjem stadiju zloćudnih tumora.
No krenimo redom. Najvažnija nam je svakako primarna prevencija jer na taj način izravno djelujemo na sam uzrok nastanka bolesti. U primarnoj prevenciji je naglasak na edukativnu ulogu zdravstvenih djelatnika kao promotora zdravlja. Promocija zdravlja predstavlja pokret koji omogućuje ljudima da aktivno sudjeluju u unapređenju svog zdravlja, a provodi se zdravstvenim akcijama koja utječu na širenje poruka u zdravstvenim zajednicama – edukativna predavanja.
U prvim kontaktima sa pacijentom rijetko imamo priliku raditi mjerenja osnovnih vitalnih funkcija (puls, RR, TT), a još rjeđe dostupne osnovne biokemijske nalaze (guk, HDL, LDL). Jedino što nam je uvijek dostupno je mogućnost komunikacije, odnosno razgovora sa pacijentom.
Danas možemo reći da je neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača u edukacijama otišla korak dalje. U svrhu informiranja i educiranja opće populacije od travnja 2015 godine pokrenut je projekt ''Edukativni kutak'', koji se zadržao do danas. Koncept je vrlo jednostavan, kao što znamo u čekaonicama polikliničkog dijela gotovo uvijek ima pacijenata, stoga u periodu kad je najveća frekvencija pacijenta, oko 11h, svakodnevno održimo kratko -10-15 minutno informativno predavanje o bolestima koje najčešće zahvaćaju našu populaciju (dijabetes, hipertenzija, KOPB, karcinomi). Također dajemo i pisane materijale povezane uz temu dana, ali svakako je naglasak na komunikaciji sa svim prisutnima (pacijenti, pratnje) te da im se omogući pitati što ih zanima o pojedinim bolestima i prevenciji. U slučaju da žele razgovarati na samo postoji mogućnost i individualne edukacije. Kada govorimo o procjenama u prvih 6 mjeseci projekta je kroz edukacije prošlo više od 1200 osoba, a mi smo tek jedna manja zdravstvena ustanova. Taj podatak je ustvari broj provedenih edukacija, što znači da je ista osoba možda bila i u više navrata prisutna, što ne predstavlja problem, jer educiramo o 20 tak tema koje se izmjenjuju na tjednoj bazi tako da svaki puta možete čuti nešto novo. Također je važno naglasiti da je takav oblik prevencije brz, jednostavan i naposljetku nije skup.
Ovakvim tipom edukacija ne samo da preveniramo nastanke bolesti i potenciramo rano otkrivanje nego djelujemo i na redukciju stigmatizacije nekih bolesti. Stigmom smatramo pogled društva ili osobno iskustvo povezano sa osjećajem krivnje ili manje vrijednosti koje nastaje zbog krivog shvaćanja bolesti. Krivo shvaćanje bolesti nastaje iz neznanja i tako se stvaraju predrasude koje kod pacijenta izazivaju osjećaj manje vrijednosti te sklonost tjeskobi i depresiji.
Kada govorimo o edukacijama, nije dovoljno samo reći dvije suvisle rečenice i dati informativni letak, što je kod nas često slučaj. Za dobru edukaciju potrebno je odvojiti vrijeme za pacijenta i razjasniti mu njegove nedoumice. Ako dajemo polovične informacije pacijenta možemo samo još više zbuniti i prestrašiti a mi ćemo smatrati da smo napravili svoj posao. Svakako uzmite vremena za razgovor sa ljudima jer to je ono što svi pacijenti naposljetku žele, da se osjećaju primijećenim i da im je posvećeno dovoljno vremena.
Autor: Breček Alen, bacc.med.techn.
Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača
